Zadatak radiš deset puta, sve dok ne popuniš novu bingo ploču i osvojiš prodoran pogled dostojan Supermana.
Napomena: prvo pogledaj video, a onda pročitaj tekst
Na superherojski zadatak prelaziš nakon popunjene Bingo desetke koja traži da:
izabereš po jednu scenu iz deset američkih filmova koje voliš
zapišeš odabrane scene prema sjećanju
iz scenarija kojee nalaziš na internetu guglajući “ime filma” + “screenplay” + “pdf” prepišeš originalne scene, riječ po riječ
i naravno, usporediš razlike
Za potrebe ove online radionice, osvajanje jedne Bingo desetke je dovoljno. Namjeravaš li se ubuduće scenaristikom pozabaviti ozbiljnije – napravi još nekoliko Bingo ploča. Iz iskustva sportaša, plesača, glazbenika… znamo da načelno treba oko 45 do 50 repeticija da novi pokret uđe u mišićnu memoriju. Slično funkcionira i kod usvajanja novih kognitivnih obrazaca.
Kako ćeš prepoznati da je prva vježba u potpunosti ‘ušla u ruku’, odnosno ‘u oko’?
Pa, kad ekran počneš opažati otprilike ovako:
Dobro, ne baš doslovno.
Blokovi teksta se nikome spontano ne vrte pred očima, no vremenom ćeš tijekom gledanja početi opažati da nisi u skroz ‘u filmu’, već da je dio svijesti zaposlen praćenjem strukture priče.
Vježba broj 2: Stvaralački način gledanja
Samom prirodom angažmana osjetila vida i sluha, film snažno uvlači u umjetno stvoren svijet. Ako je vješto složen, čvrsto drži pažnju usmjeravajući svijest gledatelja u unaprijed određen slijed opažaja, iskustava i emocija.
Gledamo li ‘konzumeristički’ – znači, kad se želimo uživati u iskustvu koje gledanje filma ili videa nudi, prepuštamo u potpunosti kako bismo iskustvo doživjeli u punini.
No, gledamo li na ‘stvaralački’ način – znači, kad želimo opažati način na koji je djelo napravljeno radi boljeg razumjevanja mehanizama koji doživljaj kreiraju, onda jedan dio svijesti treba istrenirati da ostane ‘uključen’ i prati strukturu.
Taj način gledanja nikome nije prirodan. Odmalena smo trenirali ‘potrošački’ pristup filmovima, što znači da treba vježbati sve dok ‘izlazak iz filma’ dok gledaš film ne postane rutina.
U početku će pomoći fizično zaustavljanje filma (stisni stop nakon svakih 60 sekundi) – da se resetiraš, izađeš iz ‘hipnotičkog stanja’ i vratiš pažnju onome što ti biraš pratiti.
Stjecanje super-vida
Rješavanjem ovog zadatka, kojeg ponavljaš na deset različitih primjera, ispraksirat ćeš usmjeravanje jednog dijela pažnje na:
elemente priče
način ekranizacije priče
Kao da jednim okom pratiš priču, a drugom realizaciju.
Upute
U Supermanovu bingo ploču upišeš naslove 10 kratkih filmova ili video klipova s YouTuba ili društvenih mreža, a koji su ti ostali u sjećanju kao zanimljivi.
Za potrebe ove radionice, izaberi filmove koji traju do 3 minute.
Ako nemaš nikakvo iskustvo sa procesom snimanja i montraže, izaberi one za koje primjetiš da imaju ‘the making of’ video.
Evo kako bi to moglo izgledati na primjeru jednominutnog filma ‘Freeride at home’ Phillipa Kleina.
1) Pogledaš film s guštom
Prvo gledanje neka ostane gušt. Pogledaj ‘Freeride’ s užitkom.
Tek na drugom gledanju, kad već znaš s kakvim se materijalom susrećeš i samim time popusti snaga kojom priča drži pozornost, usredotoči se na istovremeno praćenje strukture, kao i svih događanja od iza kamere.
2) Priprema za drugo gledanje
Otvoriš bilježnicu na mjestu gdje imaš dvije stranice slobodne.
Ili uzmeš dva prazna A4 papira.
Na prvoj stranici zabilježiš ono na što ćeš obraćati pažnju:
Ideja
Fabula
Scenarij
.
Tko je uključen
Što je radio
Koje elemente i zašto vidimo
Razina složenosti
3) Drugo gledanje
Tijekom drugog gledanja film zaustavljaš otprilike svakih 30 sekundi, odnosno, svaki put kad uočiš bitan element.
Zapisuješ.
Nastavljaš gledati.
Evo kako na kraju bilješke mogu izgledati:
Ideja: ‘lock-down’ odlazak na skijanje
Fabula: frustriran pandemijskim zatočeništvom, skijaš improvizira spust u dnevnom boravku koji završi padom i zaglavljivanjem u ‘snježnom’ nanosu napravljenom od plahti
Scenarij: Ispiši ga u američkom obliku pisanja scenarija, ili ga nacrtaj ako ti je tako lakše:
Tko je uključen: minimalno dvije osobe.
Na špici je naveden samo autor i moguće je da je sve napravio sam, no vjerojatno mu je s razmještanjem predmeta pomogla barem jedna osoba.
Što je radio: ako je ovo film iz kućne radinosti, onda je autor pripremio scenarij i plan snimanja, začavlao kameru za strop i uz pomoć asistenta označavao pozicije na podu i namještao predmete naokolo, zatim u montaži odabrao najbolje iz snimljenog materijala i dodao zvukove (zvuče kao da su skinuti s nekog od besplatnih online servisa) te slova za početkak i kraj filma
Koji su elementi uključeni i zašto:
Najavna špica (6 sekundi) – skije i štapovi su statični, dok se slova naziva filma i imena autora mrdaju lijevo-desno, skupa sa skijaškim naočalama, rukavicama, karabinerom, cepinom, kacigom i špagom koje na koncu proguta ruksak koji se također migolji.
Zašto takva špica? Pruža informaciju što ćemo gledati – animirani film rađen tehnikom stop animacije, a koji se bavi apsurdnom situacijom skijanja u zatvorenom. (
Zašto se skije i štapovi ne miču? Vjerojatno bi bilo previše kaosa u kadru.
Priča (44 sekunde) – napravljena je tehnikom stop animacije i sastoji se od 12 mini-sekvenci:
- Skijaš se budi u vreći za spavanje u dnevnom boravku. Iznad njega je plahta složena u obliku planine, a on prstom pokazuje prema vrhu.
- Sad u punoj opremi i na skijama, savladava blag uspon naznačen od plahti.
- Savladava strm uspon.
- Bez skija, samo u pancericama, uz pomoć cepina penje se niz okomitu liticu naznačenu od plahti.
- Na vrhu litice skijaš pobjedonosno viče i okida selfie.
- Uz pomoć užeta skijaš se spušta niz osvojenu okomitu liticu, veselo fućkajući.
- Ponovno na skijama, usklikne ‘Let’s go’ i spušta se niz blagu padinu.
- Odskoči s manje litice savladavajući lakši gubitak raznoteže.
- Spušta se niz strmu padinu.
- Otisne se u zrak s iduće litice.
- Okrećući se u saltu gubi, ravnotežu i pada.
- Naglavačke upadne u nanos ‘snijega’, odnosno u plahte, i bespomoćno batrga nogama.
Za svaku mini-sekvencu si postavi pitanje – zašto nam autor sada baš to prikazuje? Nije potrebno filozofirati baš o svakom detalju, poanta je stjecanje navike “izlaska iz filma” tijekom gledanja.
Odjavna špica (7 sekundi) – u kadru u kojem je skijaš zaglavljen ‘u snježnom nanosu’ pojavljuju se sanserifna slova (za razliku od razigranog fonta koji simulira ručno rađena slova na početku) koja ispisuju ‘STAY HOME. STAY SAFE’
Zašto? Hm. Možda da se ‘ozbiljnim fontom’ naglasi komičnost situacije? Ili da se simulira ‘službenost poruke’ koja u pandemijsko vrijeme pristiže sa svih strana od državne uprave?
Razina složenosti: uz dobru pripremu, možda bi se moglo izvesti tijekom tri vikenda – jedan vikend probe, drugi vikend snimanje, treći vikend odabir materijala i montaža?
4) Provjeriš online
Za početak je korisno imati referentne točku i poslušati autora kako priča o načinu na koji je film nastao, pa neka barem prva dva ili tri odabrana filma budu ona koja imaju popratni ‘the making of’ video.
I to je to
Zadatak ponavljaš sve dok ne popuniš svih deset polja na Supermanovoj bingo ploči.
…
Ukratko o programu
‘Palunko 20’ online je radionica samostalnog savladavanja osnova pisanja scenarija uz pomoć zadataka zadanih u unaprijed snimljenim video klipovima i Zoom vježbi uživo.
Sudjelovanje se ne naplaćuje.
Potrebna je samo želja za učenjem i vrijeme za vježbanje.
Osmislila i vodi: Irena Krčelić
Režija i montaža video klipova: Dalija Dozet
Oblikovanje svjetla i snimanje: Dragica Posavec
Styling: Ivica Palinić
Web i grafički dizajn: Dario Dević
Webmaster: Goran Pećirko
Program je realiziran pod okriljem Hrvatskog filmskog saveza uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra i Ureda za kulturu Grada Zagreba.