Pulske nagrade za scenarije “Lade Kamenski” i “Kratkog izleta”

25/7/2018

Na jubilarnoj, 65. Puli dva su scenarija ovjenčana nagradama – Zlatnu arenu za najbolji scenarij u natjecateljskom programu osvojila je Sara Hribar za “Ladu Kamenski”, a Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica dobitnici su Nagrade “Vedran Šamanović” za scenarističku adaptaciju romana “Kratki izlet” Antuna Šoljana u istoimenom igranom filmu i prošlogodišnjem dobitniku Velike Zlatne Arene.

Sara Hribar postala je tako tek šesta žena u 65-godišnjoj povijesti Pule koja je osvojila nagradu za najbolji scenarij. Prethodile su joj Zora Dirnbach 1960. (“Deveti krug”), Stanislava Staša Borisavljević 1969. (“Nizvodno od sunca”), Lada Kaštelan 1992. (“Krhotine”, sa Zrinkom Ogrestom), Snježana Tribuson 1998. (“Tri muškarca Melite Žganjer”) te Vlatka Vorkapić 2012. godine (“Sonja i bik”).

“Ladu Kamenski” Hribar je korežirala s Markom Šantićem, a fabula prati mladog redatelja Franu koji priprema svoj prvi film i tri žene pogođene slomom krojačke industrije u regiji. Nadahnuće za priču pronašao je u svojoj teti, bivšoj radnici u tvornici Kamensko. Kako bi odlučio tko će tumačiti glavni lik, Frano poziva tri renomirane glumice na neformalnu čitaću probu u svoj stan. Međutim, kada glumice shvate da se natječu jedna protiv druge, stvari krenu u pogrešnom smjeru… Žiri natjecateljskog programa 65. Pule (producent Ivan Maloča, montažerka Sandra Botica Brešan, filmski kritičar Marijan Krivak, glumac Goran Grgić, redatelj Igor Bezinović) Zlatnu arenu dodijelio je scenariju “za inventivno ispreplitanje socijalne i osobne sudbine triju žena, koje nesigurni redatelj pokušava izvesti kao svoj filmski koncept.” Film je usto osvojio i Nagradu FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film, Nagradu Breza za najboljeg debitanta (Sara Hribar) te Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu (Doris Šarić-Kukuljica).

Dodjeljivanjem Nagrade “Vedran Šamanović” Igor Bezinoviću i Antu Zlatku Stolici ona je po prvi put od svog utemeljenja (2010.) uručena prvenstveno za scenaristički rad, o čemu je odlučio tročlani žiri u sastavu: Hrvoje Pukšec, Sandra Antolić i Diana Nenadić. Ova nagrada dodjeljuje se također na zatvaranju Pulskog filmskog festivala, a utemeljena je u počast pokojnom filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću onome “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu” u razdoblju između srpnja prethodne i lipnja tekuće godine. Nagradu zajednički dodjeljuje pet filmskih udruga: Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.

Kratki izletŽiri je ovako obrazložio svoju odluku: “Uz rijetke iznimke, koje se uglavnom odnose na ekranizacije proze za djecu ili one iz pera književnih suvremenika, scenarističke adaptacije književnih predložaka u hrvatskoj kinematografiji najčešće podliježu zovu doslovnog ili ilustrativnog čitanja. Ako je pak riječ o preradbi vremešnijeg klasika ili izvornika ambijentiranog u doba bitno drukčijeg habitusa od današnjeg, lako se upada i u zamku historicizma koji izabrano djelo ne osuvremenjuje nego ga gotovo netaknuto ukotvljuje u povijesni kontekst njegova nastanka. Igor Bezinović i Ante Zlatko Stolica, scenaristi cjelovečernjeg igranog filma “Kratki izlet” u Bezinovićevoj režiji, adaptacijom istoimenog romana Antuna Šoljana s početka 1960-ih postigli su istodobno dva jednako važno učinka. U minimalistički pikarski roman s egzistencijalističkom i generacijskom šifrom te alegorijskim ključem upisali su kôd, hod i izričaj vlastite generacije – deideologizirane, tranzicijske, ironične i eskapističke – koja se poput poslijeratne Šoljanove, pogubi na  (istarskoj) cesti u potrazi za nečim ‘bitnim’, nečim što zapravo više ni ne postoji ili se na kraju pokaže pukom iluzijom. Pritom su, vješajući na izvorni fabularno-narativni kostur fikcionalnog predloška pseudo-dokumentarističke epizode te dijaloške improvizacije fokalizatora radnje i drugih likova-funkcija, pokazali koliko je Šoljanova ‘krugovaška’ proza propusna za učitavanja iz drugoga vremena. Dok se izvornik često tumačio kao politička alegorija ciljana na proklamirane putove i dosegnute stranputice socijalizma, Bezinovićeva i Stolicina adaptacija izrasla je iz njega kao autentičan, psihodelično začudan i duhovit autoportret generacije koju je novo vrijeme ‘oslobodilo’ čvrstih orijentira, veza i ideala, dosad neviđen u suvremenom hrvatskom filmu.”

Fotografije: “Lada Kamenski”, “Kratki izlet” / Izvori: Pulski filmski festival, Hrvatski audiovizualni centar, Hrvatski filmski savez